GM Business & Lifestyle: Strana iskustva: Poslovanje u arapskim zemljama Strana iskustva: Poslovanje u arapskim zemljama ================================================================================ Pripremio: Nemanja Pašalić on 03/04/2009 12:41:00 Na izgled homogena grupacija država u stvari se odlikuje velikim brojem varijacija u pogledu društvenog i političkog uređenja, kao i ekonomske stabilnosti, što je posledica istorijskih okolnosti koje su ih pratile. Tako arapski svet uključuje neke od izuzetno dobrostojećih zemalja kao što su Bahrein i Katar, ali i zemlje kao što je Jemen koja se još bori sa siromaštvom i nerazvijenošću. Neke od njih, kao što su Ujedinjeni Arapski Emirati, postale su regionalni centri u mnogim poslovnim aspektima, nudeći veliki dijapazon usluga i povoljnih uslova kompanijama u osnivanju. Tu su i zemlje koje su pretrpele veliku štetu usled raznih ratova. Jedna od takvih je Liban, država koja je svojevremeno bila komercijalni centar istočnog Mediterana, a danas je razdiru česti sukobi među različitim društveno-religijskim strujama, stalna strepnja od građanskog rata i aspiracije susednih zemalja. Ipak, uprkos mnogim problemima sa kojima se arapski svet suočava uočljivi su stalan ekonomski rast i razvoj. Nafta kao osnov razvoja Za Arabijsko poluostrvo moderna istorija bazirana na iskorišćavanju prirodnih resursa počela je 1932. godine otkrićem naftnih depozita u Bahrein od strane kompanije Standard Oil. Usledila su otkrića nafte u Saudijskoj Arabiji 1938, u Kataru i Kuvajtu 1940, u Abu Dabiju 1960, u Omanu 1964. i u Jemenu 1983. godine. Nafta je donela veliko bogatstvo i ekonomski napredak, a od regiona je napravila centar od opšteg ekonomskog i političkog interesa. "Naftna ekonomija" takođe je proizvela veliku potrebu za radnom snagom, što je dovelo do imigracije radnika iz drugih islamskih zemalja kao što su Pakistan, Indonezija, i Iran. Tako je nastala zanimljiva situacija, gde neke od zemalja u ovom regionu imaju veći broj imigranata nego domaćeg stanovništva. Recimo, Katar je zemlja sa 90% inostrane populacije, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima ovaj procenat je 75%, dok u Saudijskoj Arabiji 30% populacije čine strani radnici. Razvoj regiona, baziran na eksploataciji prirodnih resursa, privukao je lanac investicija i otvorio brojne poslovne mogućnosti. Kada se posmatra potencijal ovog regiona u obzir svakako treba uzeti i demografski aspekt. Tržište od oko 330 miliona ljudi nije za zanemariti. Ono otvara brojne mogućnosti za različite oblike poslovanja, prevashodno pružanja usluga. Problemi i prednosti Arapske zemlje uglavnom imaju poteškoća sa vangraničnom ekonomskom integracijom, te sa širenjem i implementacijom tehnoloških znanja i inovativnih procesa. Problem predstavlja i mala participacija mlade radne snage u poslovnim procesima zbog nerazvijenog sistema transfera moći i vlasti, kao i značajan upliv strane radne snage i stalno prisutna opasnost od porasta verskog i političkog ekstremizma koji može voditi ka silaznoj putanji na političkoj i ekonomskoj spirali. Jedan od problema je i nedostatak ozbiljne proizvodnje i kreiranja usluga u drugim sektorima sem naftne industrije. Čak i kada ovakvi proizvodni sektori postoje, oni se susreću sa izraženom konkurencijom od strane proizvoda iz Kine i Indije. Ovome su u mnogome doprineli državno vlasništvo i monopoli. Tekst u celosti možete pročitati ovde